Zemljovid - Nakš-e Džahan (Imam Square)

[[G. Hofsted van Essen, Trg Nakš-e Džahan 1703. godine, Sveučilišna knjižnica u Leidenu]]

Kada je 1598. godine Abas I. odlučio premjestiti prijestolnicu Perzijskog Carstva iz Kazvina u grad u središtu države, Isfahan, započeo je najveći perzijski urbanistički pothvat: potpuna izgradnja novog grada. Odabrao je ovaj grad zbog kultiviranog poljoprivrednog područja rijeke Zadžanderud ( زاینده رود za "Davateljica života") u kojem se nalazio, ali i zbog zaštiti prijestolnicu od napada Osmanlija i Uzbeka s kojima je ratovao, te zbog želje da ovlada Perzijskim zaljevom kojim su do tada dominirali Nizozemski i Britanski trgovci Istočno indijskih kompanija. Još jedan od važnih razloga za osnivanjem nove prijestolnice je bilo jačanje centralne vlasti jer je prije Abasa I. Perzija bila decentralizirana i različite državne institucije (poput vojske Kizilbaša) su se s različitim pokrajinama Carstva borile za vlast.

Glavni arhitekt ovog kompleksa bio je Bahadin Alamili koji se koncentrirao na želju Abasa I. da s obje strane avenije Čahar Bag ( چهارباغ za "Četiri vrta") smjesti najvažnije gradske institucije, kao što su rezidencije stranih diplomata, a koja vodi do trga Nakš-e Džahan. Genijalnost ovog sveobuhvatnog trga je bila u tome što je sada Abas I. imao tri glavne vlasti Perzijskog carstva u svom osobnom dvorištu: vjerske poglavare u glavnoj državnoj džamiji Masdžedi Šahu, trgovina u najvećem državnom trgovištu, Carskom bazaru, i naravno njegovo sjedište Carstva u palači Ali Kapu.

Tijekom vladavine Abasa I., Isfahan je postao kozmopolitski grad s trajnom populacijom Turaka, Gruzijaca, Armenaca, Indijaca, Kineza i sve većeg broja Europljana. Sam trg je tijekom dana bio ispunjen šatorima trgovaca, zabavljača, a vlasnici trgovina su čak plaćali vodonoše da dijele posjetiteljima besplatnu vodu i kriške dinje. Noću bi se trgovci pokupili i trg prepuštali dervišima, žonglerima, lutkarima, akrobatima i prostitutkama.

Trg se nekada koristio i kao dvorsko igralište za polo, a danas se povremeno koristi za javne svečanosti i festivale, kao što je anualna proslava Novruza, perzijske nove godine.